Sretan brak ne znači da u svemu moramo biti jednaki već da se moramo znati nositi sa situacijama u kojima smo različiti (u bilo kojem obliku zajednice dvoje ljudi, meni je to brak pa ću tako tu zajednicu i nazivati).
Faze života
Svi znamo da je brak zajednica dvoje ljudi koji žive život zajedno. Barem bi trebalo tako biti. Možemo život odraslih podijeliti u tri skupine: kad si sam, kad si u braku i kad si u braku i imaš djecu.
Dok živiš sam sve je prilično jednostavno, radiš ono što želiš kada želiš. Ako ti se odmara odmaraš, ako ti se izlazi izlaziš.. Nitko te ne pita jesi li pospremio, jesi li skuhao, sve organiziraš sam. Kad si u braku sve se mijenja. Dolazi još jedna osoba s kojom sve moraš dijeliti. I to je zapravo jako lijepo. Poanta je naći osobu koja ti u potpunosti odgovara.
Ono pravo
Kako znamo da je to to? Ako kod ovog pitanja nemate potrebu razmišljati i iste sekunde znate da to što imate sa partnerom je stvarno ono pravo, onda i je. Ako pak morate imalo promisliti, onda se trebate zapitati je li to stvarno to. To nužno uopće ne znači da niste jedno za drugo, to samo znači da morate poraditi na vašem odnosu. Zapitajte se što ne štima. Što vam smeta jedno kod drugih, koje stvari vam ne odgovaraju, na čemu trebate raditi.. Možemo brak gledati s jedne strane kao vrlo jednostavnu zajednicu, a opet s druge kao vrlo kompliciran način suživota.
Dok smo kao klinci zajedno ljetovali uvijek je ispalo da smo se veselili doći doma u svoj mir. Svatko od nas ima neke svoje mušice kojih se zasitimo nakon 24/7 vremena provedenog zajedno. U braku ne možemo otići negdje drugdje i „malo se maknuti“. Barem ne bi trebali! Na odnosu dvoje ljudi treba raditi. Treba odrediti dobre i loše stvari koje nam smetaju da bi mogli dalje.
Kompromis
Brak zahtjeva puno kompromisa. Razumnih kompromisa. Kompromis također nije uvijek dobar, jer u njemu niti jedna strana baš ne dobije ono što želi. Zato kad se odlučimo na njega, neka on bude stvarno kvalitetan. I podjednak. Da obje strane imaju jednaku korist od njega.
Živimo u razdoblju gdje je više-manje još uvijek normalno da žene vode brigu o kućanstvu. Zašto? I muškarci mogu biti jako dobri u usisavanju, peglanju, kuhanju i svemu drugomu. Podijelite poslove. Dogovorite se. Nemojte se dovoditi do toga da šutite i odrađujete stvari za koje se smatra da ih vi trebate odraditi, a onda u sebi rješavati sukobe sa partnerom do kojih zapravo nikada ne dođe jer ih vi prešutite. Ljudi se jako lako naviknu na neke stvari. Ako vaš partner zna da ćete nešto odraditi umjesto njega neće se buniti. Recite. Dajte do znanja da vam se trenutne stvari ne sviđaju, da želite nešto promijeniti.
Dolazak djeteta
Bitno je da imamo posložen suživot prije dolaska djeteta, jer dijete sve mijenja. Naravno da nam je svima najljepši trenutak u životu i neopisiva sreća, ali sa tom srećom dolazi još veća potreba za zdravim suživotom.
Dok smo solo (bez djece) i dalje uglavnom radimo što želimo kad želimo. Možemo izlaziti kad poželimo, ići u kino, ležati i ne raditi ništa. Kad dođe dijete to se sve mijenja. I bitno je da se promijeni za oba partnera, a ne samo za majku. Tu se tek vidi kako nam funkcioniraju kompromisi. Više nema odlazaka u kino kad god nam padne na pamet, barem dok dijete ne bude veće pa i ono ide u kino s nama😊
Dolazak djeteta dovodi do puno odricanja jer nam se cijeli svijet počne vrtiti oko tog malog bića koje je totalno nesamostalno i apsolutno ovisi o nama. Mi smo ti koji ga hranimo, oblačimo i određujemo kako će mu izgledati dan. Dok su nam djeca skroz mala izgleda kao da nemamo niti trunke svojeg slobodnog vremena koje možemo posvetiti samo sebi. Iz tog razloga je jako bitno da si kao partneri budemo dobri, da imamo apsolutno povjerenje jedno u drugoga, da si uskačemo u situacijama kada nam je teško ili kada jednostavno želimo malo odmoriti.
Podrška jedno drugome
U tekstu koji sam nedavno objavila Kako biti tata od rođenja pisala sam o tome kako očevi mogu pomoći majkama kada dođe dijete. Očevi moraju biti prisutni od samoga početka. Sudjelovati u odgoju, brinuti se o djetetu, pomagati majkama, rasteretiti ih briga, biti im potpora u svakom trenu, a ne samo onda kada to njima odgovara. Moraju biti svojoj djeci tate, a ne samo figura koja će se njima baviti kada budu krenuli u školu jer su tada već veći pa s njima mogu raditi nešto konkretno. Očevi moraju biti svjesni da je dijete njihovo isto onoliko koliko je i od majki.
Ukoliko se međusobno nadopunjavamo, brinemo jedno o drugome, trudimo se biti podrška i rasteretiti ono drugo kada god možemo, bit ćemo puno zadovoljniji ne samo brakom nego i sami sobom. Trebamo biti tu jedno za drugo u svakom trenu. Na taj način ćemo svi kao obitelj biti sretniji, imat ćemo sretniju djecu koja odrastaju u zdravom okruženju što će ih dovesti do toga da budu samopouzdanija, inteligentnija i sretnija od drugih.
Volite se i budite tu jedni za druge! ❤️
