Negdje sam pročitala da je do djetetove treće godine najvažnija mama, a da vrijeme očeva dolazi nakon toga. Nikako se ne bih složila sa tom tvrdnjom! Rekla bih da se sa tim mogu složiti isključivo one žene koje se uglavnom same bave odgojem svoje djece, a očevi su negdje oko njih, ali samo kao članovi obitelji.
Svaki otac nije tata
Možeš biti član obitelji, ali velika razlika je jesi li aktivan član ili samo imaš titulu. Kažu da svaki tata može biti otac, ali da svaki otac ne može biti tata, i to je istina! Otac je titula. Ocem postaješ samim time što ti se rodi dijete, dok tata postaješ svim svojim „djelima“ prema svom djetetu.
Pročitala sam da je jako mala uloga očeva u prvoj godini djetetova života te da je dijete posve orijentirano na majku. Rekla bih da se majke i očevi trebaju orijentirati prema djetetu, a ne dijete prema nama! Ukoliko se očevi orijentiraju prema djetetu odmah po rođenju i dijete će biti orijentirano prema njima. Moj neki moto prema odgoju je taj da ako smo mogli dijete zajedno napraviti onda ga zajedno trebamo odgajati i uživati u njegovom odrastanju. Fifty-fifty!
Odnos partnera
Nekako je pravilo da se majke brinu za bebe, a očevi eventualno (ako su toliko susretljivi) mogu imati pozitivan stav prema majkama kako bi se njihova razina stresa smanjila što više i time u manjim količinama prelazila na bebe. To pravilo po meni uopće ne bi trebalo biti pravilo. To je nešto što se podrazumijeva! Pa naravno da se jedan partner treba lijepo odnositi prema drugom partneru! Zajednički život trebao bi biti vrlo jednostavan, ako želimo da funkcionira.
Dok smo sami sve je puno jednostavnije, sami kreiramo svoje vrijeme, odlučujemo što ćemo raditi, kako i na koji način. Kad krenemo živjeti zajedno moramo imati puno razumijevanja jedni prema drugima. Jedino na taj način ćemo si stvoriti zdravo i pozitivno okruženje u kojemu ćemo lijepo živjeti.
„Očevi rade, a majke brinu o djeci“
U razgovoru s drugim ljudima zaključila sam da je skroz normalna situacija da majke brinu o djeci dok očevi idu na posao, bave se sportom, idu sa dečkima na cuge itd. Neke od tih majki su već isto tako ponovo počele raditi i opet im je najnormalnija stvar da se brinu od djeci i o kući. I sve to stignu. Ali im je isto tako normalno da se ne druže, da nemaju vremena za sebe, da se ne bave sportom, kada trebaju obaviti frizera (jednom u sto godina) onda zovu bake, jer se eto očevi ne mogu sami brinuti o djeci. Pa onda očevi i dalje idu na trening, a bake čuvaju djecu. Rekla bi moja Nika: fenomenalno!
Za takve situacije su si većim djelom krive same majke. Upravo radi toga što su po dolasku iz rodilišta same preuzele brigu o djetetu. Očeve su isključile iz dva ključna razloga: očevi ne znaju brinuti o djeci, one to rade puno bolje i očevi trebaju odmor nakon napornog dana na poslu pa će i u njihovo slobodno vrijeme one preuzeti brigu o djeci. (U ovom dijelu teksta nikako ne mislim na majke kojima ovakve situacije nisu normalne i koje imaju apsolutno povjerenje u svoje partnere oko odgoja djece.)
Kako biti tata otpočetka
Upravo kod ovoga vidi se razlika je li netko otac ili tata. Ako si tata onda si ovo nikako nećeš dopustiti. Uključit ćeš se u odgoj djeteta od samog početka. Već prvi dan ćeš preuzeti brigu oko djeteta, prematati, nositi, uspavljivati, maziti i sve drugo što možeš raditi (zapravo sve osim dojenja, a ako je dijete na bočici onda možeš i to). Za to vrijeme mama može malo doći k sebi. Došla je doma nakon nekoliko dana bolnice, želi se prvo dobro okupati u svojoj kupaoni, želi oprati kosu, možda odrezati nokte, sigurno ima i nešto doma što bi mogla pospremiti i tako dalje.. Već odmah prvu noć trebaš uskočiti sa uspavljivanjem, dodavanjem bebe iz kinderbeta, nošenjem, pripremanjem bočice, opet sve ono što možeš a da mami olakšaš.
Mame iz rodilišta dođu baš „u banani“. Imaju šavove, krvare, neispavane su i stvarno im treba pomoć! Odmah možeš sudjelovati u kupanju bebe, rezanju noktića, odlasku u šetnju, zapravo u svemu. Jer ako sve to mogu majke, onda mogu i očevi.
Tu je i briga o kućanstvu. Opet možeš pomoć, usisavaj, sredi suđe iz sudopera, pospremi krevet, ma bilo što, da olakšaš mami. Potakni mamu da ima vrijeme za sebe, da se druži, da ide na frizure, masaže, ma bilo što! Pusti ju da odmara i gleda TV dok ti prošećeš sa bebom, kasnije odeš sa većim djetetom u park, u dućan, na bazen…..
Sretnije i zadovoljnije dijete
Nika i ja imamo tu sreću da imamo divnog tatu i divnog muža, kojemu su sve ove stvari najnormalnije. Ja sam odrasla u istoj takvoj obitelji gdje je moj tata bio uključen otpočetka i meni je takva stvar posve normalna. Kažu da se u prisnosti oca i odraslog djeteta može vidjeti očeva uključenost u odgoj. Mog tate sada već nažalost nema sedam godina, no do zadnjeg dana je bio pravi tata i osoba koja je u svakom smislu moj uzor u životu!
Zato mame i tate nemojte dopustiti da vam djeca odrastaju uz prisnost samo jednog roditelja, budite tu za djecu u svakom trenutku, oboje! Vjerujte, osim što ćete vi kao partneri biti sretniji i zadovoljniji imat ćete sretno i potpuno zadovoljno dijete!
