Kad bacim pogled unazad cca 5 godina shvatim da zapravo sve ono što nam se od tada izdogađalo uopće i nije bilo toliko teško. Prije nešto više od 5 godina saznali smo da sam trudna. Zapravo nas ta vijest i nije nešto iznenadila jer nije da smo to intenzivno planirali, ali nije niti da nismo. Ono, ako se dogodi sad super, ako ne kasnije će i opet super.
Postali smo roditelji s 25 godina. Možemo reći da smo imali skockan život do tada i nije nam to bio nikakav neplanirani šok. Završili smo fakultete, radili, imali sređen život i najbitnije od svega Luka i ja smo si pasali super!
To je definitivno bila najbolja stvar koja nam se u životu dogodila. Cijela trudnoća prošla je super, bez ikakvih komplikacija i drama. Ja sam se osjećala super. Radila sam, bavila sam se svim i svačim, vježbala sam, družila se, zapravo sam se ponašala sasvim normalno kao da i nisam trudna. U cijeloj trudnoći dobila sam samo 7 kila tako da trbuh skoro pa nisam niti osjetila.
Dan prije poroda stvarno sam oprala prozore i speglala tonu veša. Sjećam se da je bio i jedan veliki stolnjak za speglat i još sam si pomislila ma speglat ću i njega jer ako rodim ovih dana Luki će odmah bit pri ruci za feštu 😊 Tak je i bilo. Tokom noći su me ulovili trudovi i sutradan je došla naša mala rista-glista Nika od 3790 kg i 51 cm. Namjerno sam napisala kilažu da vidite da je moguće dobiti malo kila u trudnoći s konkretnom bebom u trbuhu 😊
Često sam znala čuti pojam post-porođajna depresija, koju sam ja eto nakon poroda čekala, ali ona se nikako nije pojavljivala. I nije. To stanje je jedan običan bullsh… Ako jednostavno pristupiš tom djetetu onda ti je i sve ostalo jednostavno.
Imam tu sreću da imam divnog muža koji mi je apsolutna potpora u svemu, ali baš u svemu. U odgoju prvenstveno i najbitnije. Već ste mogli pročitati u mojim prijašnjim postovima da mama i tata dijele dijete 50-50 pa tako i odgoj i brigu o djetetu.
Nakon poroda sve je nekako krenulo jednostavno. Doma smo se vrlo brzo snašli, Nika je počela super spavati po noći nakon 15ak dana. Zaspala bi oko 22 i spavala bi do 9-10 ujutro, uz samo jedno buđenje. Mi smo bili naspavani i bez nervoze.
Nika je zimska beba i mi smo s njom cijelu zimu proveli vani. Ona bi bila u kolicima, obučena u skladu s vremenskim uvjetima i nije nas diralo ako je vani bilo jaaako zima ili nije bilo proljeće i sunce. I dan danas imamo takav pristup. Ako ti je vruće skini se, a ako ti je zima obuci se. Često znam doći u vrtić i vidjet hrpu robe koja visi na vješalicama pa si pomislim pa ljudi dragi čemu. Djeca vani skaču i divljaju i stvarno im nije potrebna kapa na 10 stupnjeva! O debelim zimskim jaknama na +20 da ne pričam..
Mi smo oni roditelji koji ne nose rezervnu robu sa sobom. Iz razloga što Nika nije šlampavo dijete, već dijete koje zna jest i pit bez da se na njoj vidi što je bilo na meniu. Valjda zato što je čim je pokazala želju za držanjem bešteka dobila dozvolu da se sama počne hraniti 😊
Neki dan je čistila salatu samnom, i svom silom je htjela rezat salatu nožićem. Dala sam joj, uz naravno nekoliko upozoravanja da pazi jer bi se mogla porezati. Pogodite što se dogodilo, malo se porezala!! Big deal 😊 Nakon toga je sama zaključila da bi ipak bilo bolje da je trgala salatu. Moja reakcija na to je bila nešto u stilu joj porezala si se, jel te jako boli, nije strašno, ako hoćeš možemo stavit flaster ili si možeš malo držat papir da ti prestane curit krv. Nisam počela dramit i bacat se po podu jer vidim krv na djetetu, a nisam joj niti rekla: VIDIŠ REKLA SAM TI!! Koja je korist od toga? Nikakva. Ona je jednostavno imala potrebu sama probati rezati salatu i time što se porezala je vidjela da možda i nije još spremna za baratanje nožem.
Niti jedna nezgoda koja joj se odgodila nije bila popraćena našim „overreactingom“ niti plačem. Svaka nezgoda je popraćena pitanjem „jesi ok, dal te boli“ i nakon toga racionalno ustanovimo jel ta nezgoda stvarno bolna ili samo treba malo zagrljaja i maženja da brže prođe.
Mi Niku ne oslovljavamo nadimcima kao što su ljubavi, srećo, dušo, koka itd.. Mi smo više tipovi koji međusobno imaju neke unikatne nadimke koje nitko nema i za koje nitko ne zna kako su uopće nastali. Pa tako su najčešći od Nikini nadimci Monci i Šimi.
Ja najčešće odrađujem dio dovođenja i skupljanja iz vrtića. Kad dođem po nju ne bacam se na pod i ne grlim ju pola sata jer je eto bila 8 sati odvojena od mene. Normalno joj pristupim, dam joj pusu, zagrlim ju, pitam ju kak je bilo i sl.
Niku je u igraonici bila svega par puta (ne brojim rođendane) jer smatramo da je kvalitetnije provest vrijeme negdje vani, ili na kraju krajeva divljat doma. Naša dnevna soba je često pretvorena u razno razne poligone. Krevet u spavaćoj sobi služi kao trampolin, a tatine ruke su zapravo „bacačice“. Možete zamislit kako bake reagiraju na to :) Mi nismo oni roditelji koji će reći joj nemoj skakat da se ne strga krevet, ili nemoj skakat da se ne lupiš ili još gore nemoj skakat oznojit ćeš se..
Nitko od nas troje ne zahtjeva da je ručak skuhan svaki dan. Ako ga nema snaći ćemo se na neki drugi način. Trudimo se da prehrana bude što zdravija i raznovrsnija, ali ako nam se ponekad zalomi neki nezdravi obrok neće se dogoditi ništa strašno. Ako netko od nas troje nije gladan ne mora jesti. To znači da ako sjedimo za obiteljskim ručkom i Niki se baš u tom trenu ne jede, ili joj se jede samo dio ručka (svi znamo da su obiteljski ručkovi pretjerano preobilni) može se maknut od stola i radit nešto što joj se u tom trenu radi.
Ima tu još puno svakodnevnih situacija o kojima bih mogla pisati u nedogled. Mislim da smo sa svojih 30 godina postigli jako puno i da uz posao, obrazovanje i sve ostale aktivnosti imamo vremena za sebe i svoje dijete. Kao mladi roditelji odgajamo dijete na prijateljski način, učimo ju da nam se može povjeriti u bilo kojoj situaciji i dajemo joj puno prostora da istražuje i razvija se sama.
Kod odgoja djece najbitnije je postaviti se u njihove cipele. Spustite se na njihov nivo, prisjetite se stvari koje ste vi voljeli raditi kao mala djeca. Nemojte im solit pamet, podučavajte ih na kreativan i njima razumljiv način. Budite im prijatelj, a istovremeno i roditelj. Kad to uskladite sve je riješeno 😊
Sretno! 
