Pročitala sam jedan super članak koji govori o osobinama koje roditelji moraju imati da bi im dijete bilo uspješno. Ja čak ne bih rekla da se ovdje radi samo u uspješnosti, jer je nju zapravo teško izmjeriti, već bit rekla da se radi o općem zadovoljstvu postignutog. I kod djece i kod roditelja.
Obavljanje zadataka
Djeca već od malena pokazuju interese da nam pomognu u nečemu, odnosno kopiraju nas. Često puta su roditelji ti koji djecu zaustave u tom njihovom naumu da nam pomognu. Problem je što roditelji to rade iz krivih razloga. Kada malo dijete osjeti potrebu da uzme krpu i pobriše policu sa knjigama pustite ga da to napravi. Bez obzira što će nama kao roditeljima biti to još jedan dodatna stvar koju ćemo morati za njima počistiti ali nema veze! Oni će iz takvih stvari naučiti da postoje obveze koje bi oni trebali izvršavati. Zadajte im zadatke primjerene njihovoj dobi. Pustite ih da vam pomognu u postavljanju stola, stavljanju suđa u mašinu, pranju veša, vješanju veša, usisavanju i hrpi drugih stvari..
Visoka očevkivanja
Rekla bih da tu treba biti dosta oprezan. No sve u svemu, roditelji koji imaju visoka očekivanja za svoju djecu, najčešće i postignu to da djeca budu uspješna. Dobar primjer za to je odlazak djeteta na fakultet. Djeca kojoj roditelji kroz odrastanje na razne načine sugeriraju, možda i prekriveno i nesvjesno, da upišu fakultet najčešće ga i upišu.
Kod ovakvih stvari treba pripaziti da ne bismo djeci sugerirali nešto što njih uopće ne zanima i time ih prisilili da odvedu svoju budućnost u krivom smjeru. Ukoliko smo mi kao roditelji nesretni jer nismo završili medicinu i silom bi htjeli da ju završi naše dijete, prvo trebamo poslušati dijete i vidjeti je li to uopće njegova želja ili samo naša. To se zove samoispunjavajuće proročanstvo. Ja bih ipak rekla da djecu treba pustiti da sami odluče što ih u životu zanima. Mi smo tu kako bismo im pomogli i malo usmjerili, no ukoliko imamo dijete koje želi biti umjetnik, teško da će kao doktor biti jako uspješan, a ponajviše sretan i s veseljem obavljati svoj posao svaki dan.
Socijalizacija i društvo
Djecu treba poticati da se socijaliziraju. To bi valjda i ptice na grani trebale znati!! Kao roditelj djeteta koje ide u vrtić od malena mogu reći da je to najbolja stvar koju smo za nju mogli napraviti. Već nakon mjesec dana pohađanja vrtića na Niki su se vidjele velike promjene, stvari koje je naučila, veselja jer vidi svoje prijatelje (bez obzira što je tada bila premala da bi stvarno imala prave prijatelje, ali je imala zajednicu u kojoj se osjećala sigurno i ugodno) itd.
Ta društvenost se najbolje vidi kada uspoređujete dijete koje ide u vrtić i dijete koje ne ide u vrtić te kada ih sve zajedno stavite u neku grupu. Djeca koja idu u vrtić više će se držati pravila, lakše će pristupiti drugoj djeci i na kraju krajeva ljepše će se ponašati. Možda će se sada roditelji čiju djecu čuvaju bake i dede uvrijediti, ali bake i dede nisu za svakodnevno čuvanje i odgajanje djece već su oni za povremeno „pričuvanje“.
Djeca koja su u kolektivu (socijalizirana su) svakodnevno imaju prilike proživljavati razne situacije i osjećaje. Oni nesvjesno uče o razumijevanju tuđih osjećaja, pomažu jedni drugima, potiču jedni druge i time stvaraju preduvjet za lakše razumijevanje i poštovanje prema drugima kasnije.
Povezanost roditelja
Ovdje ne bi trebalo previše pisati i objašnjavati. Svakom djetetu je ljepše odrastati uz roditelje koji imaju skladni odnos, koji se poštuju, koji se istinski vole i koji uživaju jedno u drugome. Samo se stavite u situaciju da ste negdje sa grupom prijatelja koji se stalno svade. Sigurno vam ne bi bilo ugodno.
Svađe rješavajte pred djetetom. Na taj način mu pokazujete da se problemi daju riješiti. Pod ovim mislim da se radi o nekim malim svađicama i to u jako rijetkim situacijama. Ako imate potrebe stalno se svađati s partnerom, nešto ne štima. Prije nego što eksplodirate i sve izbacite van, sagledajte drugu stranu, pokušajte shvatiti žašto je druga strana postupila tako kako je i ima li uopće smisla pretvoriti neki zapravo manji problem u veliku svađu radi koje ćete sigurno biti nesretni. Sve se puno lakše rješava mirnim razgovorom.
Zato budite si dobri, pristajte na kompromise, imajte puno razumijevanja jedni za druge. Zapamtite, problemi se moraju rješavati, a ne spremati pod tepih!
Razumni autoritet
Postoji par vrsta kako se roditelji mogu klasificirati prema svom načinu odgoja, ali ja možemo reći da se radi o onima koji su apsolutni autoritet i ne popuštaju, oni koji su umjereni autoritet i odgajaju dijete sa razumijevanjem te oni koji uopće nemaju autoriteta.
Pretpostavljate da su ovi u sredini najrealniji i da će s tim pristupom najviše postići u odgoju svojeg djeteta. Budite im autoritet i netko tko će im postaviti granice, ali pustite ih i da te granice nekad pokušaju zaobići 😊 Upravo u tim situacijama vidi se njihova snalažljivost koja je preduvjet da kasnije budu uspješniji. Najlakše je odgajati prema knjigama i pravilima, no ukoliko stvarno dijete želimo pripremiti na život, koji nije nimalo po pravilima, onda ih treba pustiti da imaju svoju osobnost. Učite ih da budu dobri ljudi, pristojni, vedri i veseli. 
